4.

  

Moja dva tjedna u gradu koji ispunjava snove? (1 dio.)

Još negdje u proljeće proradio je moj nemirni duh  i stalno me tjerao da napravim korak naprijed i da obogatim svoj život nekim novim iskustvom i znanjem. Putovanja mi najbolje pune baterije, a otac je rekao: "Ili dođi kod mene na godišnji ili se odi školovati tamo gdje misliš da ti je mjesto. Ako želiš raditi u modi, moraš otići na pravo mjesto". I tako sam zatvorila ili bolje rečeno otvorila krug i odluka je pala na London. Upisala sam ljetnu školu na prestižnom modnom fakultetu u Londonu, zbukirala sobu na dva tjedna i vješto se spakirala u jedan kofer. Nisam nikada putovala sama, pa mi je istovremeno to bio veliki izazov, ali sam bila potpuno smirena i slobodna u planiranju. Naoružala sam se dobrim raspoloženjem, nabacila veliki osmjeh na lice i krenula u novu avanturu.

Aerodrom Rijeka 

Smjestila sam na Aldgate Eastu, u istočnom Londonu u neposrednoj blizini jednog od trenutno najpopularnijeg kvarta - Shoreditcha. Stan se nalazio u relativno ugodnom i mirnom okruženju, blizu podzemne stanice, a  djelila sam ga s  dvije cimerice koje nisam nikada vidjela i jednim cimerom koji je ujedno i stanodavac. Super otkačeni Irac s kojim sam svaki dan razgovarala o svjetskim problemima, aktualnim vijestima i malo o biznisu. Za cimericu br.1 koja se zove Mala samo me e upozorio da se svako jutro tušira skoro sat vremena pa da vodim računa o tome. Stvari su mi  postale jasnije nakon što sam u kupaoni našla 15-ak bočica otvorenih šampona. Ili nisu? O cimerici br. 2 nisam saznala ništa.

                                   Gospođa čiji outfit paše uz kante za smeće                                                                                          Kvart

Subota 18. srpnja - uvijek sam nervozna prije puta, a ovaj put to nije bio slučaj. Drmnula sam Pelinkovac prije leta i zaklopila oči. Letjela sam praktički iz kuće, s dobrim starim Nesquickom dok su se oko mene gužvali partijaneri koji su boravili na našoj obali. Sve je išlo po planu, i uskoro sam tražila zgradu s ružičastim balkonima gdje je bio i moj stan. Moram napomenuti da je upravo u ovom dijelu grada 80-ih godina ordinirao Jack the Ripper, da ne biste mislili da bi ja u neki bezvezni kvart. Večer je bila rezervirana za susret s prijateljicom koja živi u Londonu pa smo zajedno istraživale zanimljiva mjesta u Shoreditchu koji je prepun barova i restorana, kioska s hranom, i pop up objekata koji su izuzetno atraktivni ljeti. Svakako bi izdvojila BOXPARK u kojem možeš birati hranu koju god poželiš, ali možeš i šopingirati. Subota navečer bez rezervacije je dosta zaguljena stvar, ali mi smo se uspjele smjestiti u Dinerami, mjesto za koje se predviđalo da će postati It za ljeto, ali je već sljedeće jutro buknuo požar i odnio dobar dio zabave. Večerale smo odličnu Fundi pizzu i pili vrlo prosječno pivo. 

                                           No photo, please!                                                                            "Ulaz" u Shoreditch

Nedjelja 19. srpnja - kao prava štreberica i još k tome sama u gradu, moram uvijek znati gdje sam i gdje idem. Stvar se mijenja kada sam u društvu, jer onda me uopće nije briga. Odvezla sam se do Holborna, provjerila gdje mi je fakultet i svratila na jednu malu tržnicu Rosewood London s domaćim proizvodima iz eko uzgoja, koja je otvorena samo nedjeljom. Naišla sam i na štand s genijalnim nakitom koji dizajnira Michelle Lowe, razmijenila riječ ili dvije i krenula dalje. Čak i ptice na grani znaju da je Portobello Market jedan od najpoznatijih i najživljih u Londonu vikendom pa smo K i ja tamo provele nedjeljno poslijepodne na brunchu u restoranu Electric Diner u kojem se ujedno nalazi i jedno od najstarijih kino dvorana. Totalno zanimljiv koncept, odlična svježa hrana i veliki izbor piva, a ja moram isprobati svaku pa sam pala na Camden Gentleman’ Wit s limunom i bergamotom. U blizini restorana je super vintage dućan One of a kind koji prodaje staru dizajnersku odjeću i obuću pa smo se prisjetile nekih prastarih kolekcija i razgledale ponudu. Ostatak dana bauljale smo kroz Hyde Park, vrijeme je bilo savršeno za ugodnu šetnju i sladoled iz kamiončića. K me je prošetala kroz South Kensington i ispričala mi ljubavnu priču Victorie & Alberta <3 Dogovorile smo sljedeći susret u njihovom muzeju. 

                                          Veseli brunch                                                                                                             I još veselija ja

                                                  Kimba <3                                                                           Super mekani ljubavni sladoled 

  

Ponedjeljak 20. srpnja - ako se zaljubiš u jutarnju londonsku gužvu, onda znaš da moraš mijenjati stvari u životu. Prvi dan škole protekao je u upoznavanju ekipice, a moje društvo idućih dva tjedna bilo je 16 žena iz različitih dijelova svijeta. Kako si par uvijek para nađe ja sam odmah kliknula s Indijkom A i vrlo brzo smo našle zajednički jezik. Ostatak dana provela sam na Regent Streetu i posjetila prvi Burrbery Cafѐ Thomas koji se nalazi u postojećem dućanu. Tamo možete popiti kavu ili čaj, ili pak maznuti jastoga. Mene osobno nije pretjerano dojmio interijer pa se nisam zadržavala, ali eto, neka se zna da i Burrbery ima svoj kutak za fensi druženje. 

                                             Ulaz u UAL                                                                                                          Čekanje vlaka 

                                    Burberry CafѐThomas                                                                                                           Selfridges <3 

Utorak 21. srpnja - neću pisati o vremenu provedenom u školi, jer nema smisla prepričavati sadržaj, samo ću reći da je bilo dosta intenzivno i  vrlo interaktivno tako da nisam niti primijetila da sjedim 6 sati za stolom. Mini prezentacije, svakodnevni zadaci i obaveze zaokružile su teorijski i praktični dio baš kako treba. Utorak je bio rezerviran za posjetu Serpentine Galleries gdje smo A i ja posjetila dvije izložbe i jedan paviljon koji je specijalno istaliran za filmske, umjetničke i muzičke večeri u parku. Izgleda savršeno psihodelično, pogotov noću. Osim toga, posjetile smo najbizarniju izložbu u mojem životu umjetnika Duane Hansona. Fotografije će bolje opisati situaciju. Točka. Okrijepile smo se libanonskim pivom i rastale, a ja sam produžila u Tony & Guy jer je K išla na makeover gdje joj je presladak dvadesetogodišnji Talijančić otkinuo pola kose. Logično, završile smo na alkoholnom predahu, ovaj puta izbor je pao na Hop Fiction Pale Ale koji mi je preporučio ogroman barmen istovremeno urlajući: "I like your shirt, maaaam". K je u šoku (zbog otete kose) ispijala vino, a ja sam planirala budućnost. A svi znamo kako to ide. 

                                         Serpentine Pavilion                                                                                            Ljepota hyde Parka

                                  Ljepota Hyde Parka vol.2                                                                                           Komad s izložbe 

                                               Ljepotica i zvijer :)                                                                                                                        Pivo 

Srijeda 22. srpnja - o vremenu u Londonu se ne isplati pričati, ali meni je baš pasalo. Jedva sam dočekala da pobjegnem s tridesetke i ohladim si dušu. Jednom pokisneš, jednom se smrzneš i onda se navikneš. Izađeš s punom opremom i izgoriš, i obrnuto. Klima ovdje je baš kao i grad. Nepredvidiva na svakom ćošku. U srijedu sam imala dejt s našim zgodnim Dinom na Camdenu. Camden treba obići zbog njegovog bunta i šarenila, ali i dobre klope i jeftinih dućana s odjećom. Osjeti se divlji duh, svirka i ples na svakom koraku i totalno opuštena atmosfera. Svratili smo u Urban Outfitters i Rokit. Ako se ne varam Rokit je lanac dućana s vintage odjećom koja je vrlo pristupačna. Uvijek me na putovanjima inspirira duh grada i ulične mode pa često izmišljam kako osvježiti stil i dati mu neki novi touch, sasvim spontano. U tu priču sam ubacila tanku vojničku jaknu za 9 funti. A da ne bi sve išlo glatko, uspjela sam izgubiti tjedni Oyster card, (Dino kaže da mi ga je možda netko i ukrao iz džepa?!) i zaključila sam da u supermarketu ne možeš kupiti jedno pivo. Isto tako nisam napravila niti jednu fotku pa ide jedna random londonska. 

                                                                                                                    Liecester Square 

Četvrtak 23. srpnja - dani brzo prolaze svugdje, a ovdje još brže. Rastrgan između želja i obaveza vješto ili uopće ne balansiraš. Kreneš jednim putem, otkriješ sto novih. Odlučio si biti doma do 20, ali si nekako došao u 24. Hm. Četvrtak je bio rezerviran za Covent Garden s curama, ali sam ih uspjela izgubiti već u prvom dućanu. Ili one mene. Tako da sam nastavila sama i produžila na sladoled i razgledavanje rukotvorina na Apple marketu. Od mojeg zadnjeg posjeta zatvorili su se, ali i otvorili neki novi dućani u ovom djelu. Ostala sam kratka za Opening Ceremony, ali sam uživala u Melissi, novoj galeriji najmirisnijih cipela na svijetu. Osim kupovine cipela, tamo možete sjesti i čitati modna štiva ili pogledati kratku predstavu u podrumu. Nemam pojma zašto još uvijek ne posjedujem niti jedan par ovih mirišljavica. 

                                                         Melissa 

Petak 24. srpnja - bio zaposlen ili ne, petak je petak. Nastupa laganiji tempo i kuju se planovi za vikend. Mi smo nakon škole zapele u lokalnoj pivnici jer je pljuštala kiša, pa smo planove odložile za drugi dan i odlučile se opustiti. Dobro raspoložene prošetale smo se do Chinatowna i uvalile u prvi restoran koji nam je izgledao pristojno. Muke po naručivanju klope su počele u onom trenutku kad sam ja dobila svoje jelo koje je Indijka ocijenila s brojem 9 na ljutoj ljestvici. A ako Indijka kaže da je nešto ljuto od 9/10 onda ću samo nadodati da ću taj obrok pamtiti zauvijek.

                                           Kišni petak                                                                                                                  Mmmmmm...

Subota 25. srpnja - iako sam vrlo društvena i volim biti okružena ljudima, jednako toliko volim vrijeme provoditi sama sa sobom. Ali, ne predugo. Subotu sam iskoristila za posjetu Borough Marketu, predivnoj tržnici gdje možete pronaći iskonske britanske i internacionalne domaće proizvode. Hrvatske također <3. Idealno mjesto za doručak ili ručak, sve izgleda tako gustiozno (mislim da ovo nije riječ) da je teško odlučiti što probati. Od silnog biranja uzela sam muffin od jabuke. A on je u ovoj priči zbog toga što mi je zadao glavobolje. Zaustavila sam se na štandu s francuskim vinima i htjela degustirati nešto, a trgovac me fino pogledao i upitao što mi je to na nosu i gdje sam to nabavila. Jedan pogled u ogledalo, a nos pun šećera u prahu. Divno! Nemam pojma kakvo je bilo vino, zbrisala sam u sekundi, a popodne provela na Spitalfields Marketu koji je rezerviran za mlade dizajnere i umjetnike. Obavezno posjetiti taj dio grada, ima odličnih muških dućana okolo, a u blizini se nalazi najpoznatiji fish&chips restorančić Poppies. Mljac. Večer sam provela s curama u istom kvartu na koktelima i izgubila se hodajući do doma. Bilo je i vrijeme. 

                                       Tower Bridge                                                                                           Mimikrija 

                                               THE muffin                                                                                                                          <3

Nedjelja 26. srpnja - nedjelja je dan kada promet ne funkcionira kao i radnim danima. Što nije nikakav problem ako ne kasniš. Eh, tog popodneva stvorila sam se pokisla na Nothing Hillu i otišla na ručak s K. Plan je bio da kuhamo kod nje, ali smo se u sekundi dogovorile da je najbolji hamburger u gradu nešto što se u životu ne propušta pa me povela u Gourmet Burger Kitchen. Možda izgleda kao da sam stalno jela u Londonu?  I jesam. 

"Savage Beauty" je još jedna stvar koja se nikako ne propušta ako imate priliku da ju posjetite. Retrospektiva Alexandera McQueena koja je pomela sve rekorde i postala najposjećenija izložba ikad u povijesti Victoria & Albert muzeja. Kratka, ali iscrpna i vješto posložena kroz njegovo stvaralaštvo, nije nam ostavila puno riječi. Gomila uzdaha, ali i emocija. Zvuči pretenciozno, ali zaista nije. McQueen je bio veliki čarobnjak i vizionar koji je kroz svoj rad provukao sve moguće elemente. Putovanje koje je trajalo od njegovih korijena, preko netaknute prirode pa sve do robotizacije. U jednom trenutku imala sam osjećaj da je napravio baš sve, i njegov odlazak kao da je imao smisla. 

Nedjeljni chill                                                                                                         Zabranjeno fotkanje

3.

                                                          Putopis - road trip Rotterdam - Amsterdam - Berlin (3.dio)

Ok. Dovoljno dugo sam odgađala završiti bajku o putovanju. Možda sam mislila da kada sve napišem putovanje će biti zaista gotovo. Zbilja sam luda. Krenimo u još jednu avanturu.

Za Berlin smo izdvojili tjedan dana. Osim što je velik i nudi pregršt zanimljivih djelova grada i kulturnih znamenitosti, ima snažno razvijeni clubbing koji možete okusiti svaki dan. Nije važno je li utorak ili nedjelja. Hrpetina razvikanih, ali i intimnijih klubova čekaju na vas. Tu smo odlučili utažiti svoju glad, a ostale stvari dogodit će se spontano.

Tako je i bilo. U Berlinu smo baš kao i u Amsterdamu iznajmili stan preko Airbnb-a i smjestili se u atrkativnom dijelu grada, Neukӧllnu koji je uz Kreuzberg jedan od najpopularnijih. Zgodan je jer se nalazi u blizini svih klubova koje smo htjeli posjetiti, a samo nekoliko metro stanica djelilo nas je od svih važnih punktova u gradu. Moram napomenuti da smo si odmah kupili tjednu kartu za javni prijevoz koja nas je koštala 28 eura po glavi i naravno isplati se.

Čim smo stigli i raskomotili se, prošetali smo po kvartu gdje smo otkrili svoj novi dnevni boravak; bar i mali slatki dućan koji je ovdje bio u službi kave i doručka. Neukӧlln je imigrantski kvart možda točnije turski. Nudi baš sve što je potrebno za život i funkcionira kao mali zasebni grad prepun jeftinih restorana, specijaliziranih dućana s delicijama, frizerskih salona, kockarnica i barova.  Nisam dobila dojam da je opasan, ali lako je pričati kad uz sebe imaš Mr. -a koji te čuva.

Prvi dan bio je rezerviran za turistički obilazak pa smo od Alexandreplatza krenuli u razgledavanje katedrale koja je predivna te Branderburških vrata, Recihstaga i Holokaust memoriala. Bilo bi pretenciozno reći da su nas ova mjesta potresla, s obzirom na to da nismo bili dio toga, ali svakako je lijepo na trenutak zastati i razmisliti malo o povijesti i okrutnoj priči koja se odvijala u Berlinu u ne tako davnoj prošlosti. Vrijeme je bilo savršeno, sunčano i toplo pa smo sjeli na terasu restrana koji nudi tradicionalno jelo, pogađate Currywurst. Možete birati nekoliko vrsta kobasica, pa čak s kožicom ili bez. Ijuuuuuu! Uz kriglu točenog piva koje smo pili u potocima, gledali smo zalazak sunca kako pada na  Holokaust memorial i uživali.

Kad smo već kod piva moram spomenuti da mi se jako sviđa njihov trend "piti na ulici". Gotovo svaki dućan ispred ima klupicu na koju možete sjesti, čavrljati s društvom i nesmetano zapaliti cigaretu. Brzo se živi i treba pratiti korak, a dobro pivo kojeg tamo ima u izobilju uvijek je dobra ideja pogotovo da skrati vrijeme vožnje u podzemnoj. Hm. Klopu smo stavili u drugi ili treći plan, rekla bi. Pored obilnog doručka i usputnog streetfooda nije nam trebalo ništa, a vrhunac lošeg izbora bio je naravno moj. Ni manje ni više vijetnamac za koji smo još i preporuku dobili. Restoran koji radi sto na sat, kontinuirano krcat, s menijem kojeg ne razumijemo. Well, naručili smo dva dnevna jela i loše se proveli. Ja u pravilu mogu pojesti svašta i koketiram s okusima i namirnicama kad god imam priliku. Mr. nešto manje, ali je bio jako hrabar. Zajedno samnom. On je jeo piletinu s kokosovim mlijekom i hiljadu sićušnih dodataka, a ja sam jela staklene rezance i hrskavo povrće koje je bilo fantastično do trenutka kad se u ustima nije počeo razvlačit okus deterđenta za suđe i još nekog ljutog momenta. Bilo mi je žao kao psu i zbilja sam se trudila. Čak se ne sjećam ni kakvo je piva tu večer. Epic fail smo nadoknadili sljedeći dan na Oktoberfest štandovima gdje smo se ubili od kobasica i kupusa.  Ziher je ziher, pogotovo kad si gladan kao vuk.

Šoping u Berlinu je  posebno zabavna stvar pogotovo ako ste u potrazi za komadima mladih dizajnera skadninavskih zemalja. Treba vam samo gomila novaca. Hacksher Markt stari grad prepun je zanimljivih ulica s dućanima poput Cheap Monday, &Other stories, Cos, Acne, ali i s concept dućanima. U ulici Friedrichstrasse naići ćete na skuplje dućane među kojima je i Galeries Lafayette koju smo  znatiželjno pregledali. Mr. se zagledavao u komade Zadig&Voltaire, a ja zapravo nisam izdvojila ništa. Svratila sam dotaknuti rublje s potpisom Agent Provocateur da vidim kako izgleda "suho zlato". Na kraju Friedrichstrasse možete posjetiti Checkpoint Charlie gdje se nekad prelazilo na drugu stranu Berlinskog zida. 

Kurfurstendamm & Tauentzienstrasse je vjerojatno najpoznatija promenada za šoping. High street brendovi, ali i popularna robna kuća KaDeWe koja okuplja najbolje od najboljih dizajnerskih komada. Odjeća, kozmetika, tehnika i sve što spada u život na visokoj nozi. Ovdje novac uglavnom troše Kinezi. I žene islamske vjeroispovjesti. Posjetila sam samo Mac corner. Valja posjetiti i concept store Bikini Berlin u blizini stanice Zoo-a. Da, onog iz knjige "Mi djeca s kolodvora Zoo". Zološki vrt smo ovaj put zaobišli. Sve životinje smo pregledali u Amsterdamu. Nisam pregledala pola dućana koje sam htjela jer ih zbilja ima posvuda. Tako da preporučujem da se dobro pripremite kad odlazite u šoping i saberete si sve adrese. Ima mnogo second hand i vintage butika ako volite.

Record shopova također more. Izdvojit ću Rotation jer nudi i zanimljivu odjeću koju rade razni muzički labeli. Dok je Mr. preslušavao ploče ja sam okolo njuškala. Oni koji dolaze po rundu nove mjuze znat će koje adrese valja posjetiti. Mislim da se danas tamo može nabaviti sve što vam srce poželi na vinilu. 

Tako smo došli i do klubova kojih također ima u izobilju. Znam dosadna sam, ali u ovom gradu zbilja ima svega. Sigurna sam da je vrlo zabavan za život i slobodno vrijeme. Mi smo se odlučili za izlazak u petak i subotu. Petak je bio rezerviran za Watergate koji je nudio zanimljiv program, a subotu smo se odlučili za zloglasni Berghain. U slučaju da nas ne puste, imali smo plan B, ali nije se dogodio. Watergate je fora klub na dva flora, ništa posebno uređen, ali fin. Popularan je pa se dosta dugo čeka upad, a oni koji su često u Berlinu rekli bi da je turistički. Nama je bio baš „po šlifu“ što se kaže. Ugodna atmosfera, savršena mjuza za ples i nas dvoje sretni kao djeca. 

Subotu smo protezali u stanu i na guz stigli na zadnji vlak za Berghain. Ispred nas je dočekao red i po pa je Mr. mrmrljao kako on ne planira tu sad čekati. Eh, ovo je klub koji svatko želi vidjeti, ali ne uspjeva se uvijek ući. "Stroga" pravila i vratari na ulazu nemilosrdni su prema svakome koga "ne vide" u ovom klubu. Moja formula za upad je bila skuliranost i lagana nezainteresiranost dok su nas odmjeravali, a Mr. je rastezao zijev. Ušli smo smo bez problema i otišli na pivo u Panorama bar (gornji flor). Razgledali smo ga uzduž i poprijeko i krenuli u zabavu. Visoki stropovi, pregršt prostorija za chill i tko zna što još, do kraja uštiman sound samo su neki od preduvjeta za kvalitetnu zabavu. Ljudi su tamo baš svakakvi. Od klošara do šminkera preko muškaraca u trikoima i golih žena. Ovdje ima svega. Što su sati dalje išli to je bilo više razvrata. Na svakom koraku neko novo iznenađenje. Neću u detalje jer štitim tajnu kluba :D. Pobrali smo se u pristojno vrijeme kući, a klub inače radi od petka pa sve do ponedjeljka. Tko preživi, vjerojatno je na infuziji do idućega vikenda. U svakom slučaju vrijedi ga posjetiti ukoliko ste ljubitelji techno zvuka.

U ponedjeljak, kad smo stigli u Berlin činilo nam se da imamo dovoljno dana i vremena za sve, a kraj je došao tako brzo. Tako je uvijek, taman kad „provališ“ grad, treba ići kući.Vratit ćemo se. Ispunjeni vremenom provedenim na izletu i puni emocija, krenuli smo kući. Čekalo nas je oko soma kilometara. U šutu naravno, borci bili, borci i ostali. Do sljedeće avanture hvala na pažnji :) 

2.

Putopis - road trip Rotterdam - Amsterdam - Berlin (2.dio) 

...I tako je došlo jutro, kada smo planirali krenuti u Amsterdam. Malčice neispavani, sjurili smo se na doručak i odjavili se iz hotela. Putovanja autom imaju svojih prednosti, jedna od njih je „drajvanje“ kuda te volja, ali isto tako nerijetko dolazi do zamora zbog vožnje, bilo zbog velike kilometraže ili pogrešnih uputa naše "lejdi".

Naše prvo odredište bilo je mjesto Hoek Van Holland i najveća plaža koju sam u životu vidjela. Dvije riječi - Sjeverno more. Prizor me je odmah nagnao da izujem tenisice, ostavim tragove u pijesku i umočim noge. Učinilo mi se kao raj na zemlji. Tiho sam procijedila da bi ovdje valjalo ostati. Krenuli smo dalje prema Amsterdamu i provozali se usput kroz Den Haag. Dan je bio sunčan i topao, baš kao stvoren za daljnju avanturu.

U Amsterdamu smo iznajmili stan preko Airbnb-a, jako lijep i ugodan i nije bio zapaljen. Udaljen je samo dvije stanice od centralnog kolodvora, gdje smo ostavili auto i zaboravili na njega nekoliko dana jer smo imali plan iznajmiti bicikle. Na žalost nismo zbog mog otečenog gležnja koji je bio "non friendly" prema toj ideji. U gradu smo boravili četiri dana i nabili smo si takav tempo da bi sa sigurnošću mogla reći da nas je grad prožvakao. Ok, i mi smo njega malo. Ogroman je i sve je daleko, to sam svako malo ponavljala u sebi dok smo šetali uzduž i poprijeko po svim tim mostićima i ulicama. Svakako preporučujem vožnju kanalu s barčicom. Imali smo sreće što smo naletjeli na super zabavnog vodiča koji nas je provozao i otkrio zanimljive detalje života u Amsterdamu.

Baciti oko na natpis koji su ostavili LGTBovci :D

Jedan od njih je svakako onaj da svake godine iz kanala izvuku u prosjeku 12 tisuća bicikla. Drugi je taj da oko dvije tisuće ljudi živi na kućama/barkama na tom istom kanalu. Neke izvana izgledaju velebno, kao vile na vodi, dok su neke jako derutne. Na Airbnb-u također možete iznajmiti barku za svoj boravak. Jako nam se svidjelo to što se ekipa masovno vozi po kanalu, roštilja i radi zabave. Još jedan zanimljiv podatak je taj da su Nizozemci jako privrženi svojem gradu. Kada negdje otputuju, uvijek kad se vrate se obavezno prošeću do Westerkerka i onda su sigurni da su doma :). Otkrio nam je i gdje je najbolje mjesto za palačinke u gradu, ali mi smo svoje smazali na drugom mjestu prije nego smo se ukrcali na barku. Bile su savršene, a savršenstvo košta. Puno.

Kućice na vodi, Westerkerk

Kad sam već počela s hranom onda ću i nastaviti. Kao i svaki veliki grad u njemu možeš pojesti sve. Od egzotičnih kuhinja, skakavaca, moljaca i ostalih bubica preko finih restorana do uličnih restorana s brzom klopom. Recimo, jedno od tradicionalnih jela Nizozemaca su haringe koje serviraju s kapulom i kruhom. A-a. Mi smo se usredotočili na argentinsko govedo, koje smo jeli dva dana. Jedanput u Maya Grill Steakhouse u ulici Korte Leidsedwarsstraat, a drugi u Los Argentinosu, koji je prvu večer našega posjeta bio užasno romantičan. No, vrhunsko crno vino je stavilo pečat, sigurna sam.

Jedno jutro inzistirala sam na posjetu crvenoj ulici. Nećemo se lagati, kad na nekoliko dana dođeš u nepoznati grad ti si tamo turist. I to ti daje pravo da posjetiš što god ti srce poželi od "izlizanih" ili "ahtamosubilisvi" mjesta. Sunčano jutro je bilo kao stvoreno za razgledavanje uličica i gomilu golišavih žena. Mr. nije negodovao, ali se činilo kao da mu nije baš napeto ili čovjek vidi ono što mu odgovara. Ah, mi žene! Na njegov komentar da sve izgledaju isto, moj je bio taj da je veći problem taj što gotovo sve nose iste gaćice. Ne znam, pomalo tužnjikavo. Zabavna činjenica je što za prostituciju kažu da je to najstarije zanimanje, a upravo u toj ulici stoji najstarija zgrada u Amsterdamu - katolička crkva Oude Kerk. Tko je došao ranije, pitanje je sad? :) 

Uličice su prepune seks i coffee shopova, brdo turista, sladoledi, kokice i halucinogene gljivice, sve je tu...

Ulica Kalverstraat zadužena je za šoping. Krcata u bilo koje doba dana, ali dućani rade samo do 17. Četvrtkom i subotom nešto duže. Na hrpi su svi dućani koje vam srce poželi. U to ime, smo jedno jutro rezervirali za kupovinu i obišli nekoliko dućana u potrazi za ciljanim artiklima. Dan prije sam spomenula kako znam negdje kroz maglu, da u Abercrombie & Fitch dućanima rade muškarci goli do pojasa. Mr. me samo pogledao, a kad smo ga drugi dan posjetili zbunio se čim smo ušli. Dućan se prostire na nekoliko katova i u potpunom je mraku. Ubija mjuza i naravno golišavi nabildani dječarac stoji na ulazu u dućan. Kinky. Nismo kupili ništa.

Urban outfitters je dućan u koji uvijek uđem pa sam tako i ovaj put tamo pronašla lakirane baby cipele za koje i danas tvrdim da nisu bile hirovita kupovina. All Saints ili kako ga moje družice i ja volimo zvati "svisveci" spada u kategoriju dućana u kojem bi mogla kupiti svašta. Što sam starija sve manje strpljenja imam za dućane na nekoliko katova gdje se nerijetko i izgubim pa ih u pravilu izbjegavam osim ako ciljano ne idem po neki komad i naravno žmirim do blagajne. Suma sumarum u Amsterdamu možete kupiti sve. Od tulipana, kojih smo kupili tonu, do visoke mode koja je na okupu u nizozemskoj robnoj kući De Bijenkorf.

Museumplein je kako i  samo ime govori mjesto gdje se nalaze muzeji. Nekad davno smo posjetili Rembrandt, a ovaj put smo se samo prošetali po predivnom parku koji je bio ukrašen zanimljivim kuglama Baubles Parade Amsterdam. Naime radi se o aukciji gdje se one mogu kupiti i time pomoći djeci u svijetu koja žive u nehumanim uvjetima.  Ne bi se mogla odlučiti za samo jednu. Naravno. 

Ne bi bilo u redu da zaobiđemo clubbing, pa smo posjetili klub Trouw koji se smjestio u staroj tvornici papira. Ovo industrijsko mjesto postalo je jedan od najboljih klubova u gradu. Nakon obilaska kluba i nekoliko pivi sjeli smo na stepenice, mrtvi umorni od cjelodnevnog španciranja po gradu i potiho se pitali da li smo prerasli clubbing i hoće li opet nekad vani biti isto kao prije? Odlučili smo da će Berlin dati odgovor na to pitanje i pokupili se u taksi.

Naš dodir s prirodom osim parkova bio je amsterdamski zoo. Nisam sigurna kako smo došli do tog poteza, ali smo ubrzo bauljali i razgledavali sve moguće vrste velikih i malih životinja. Vrtili smo se i tražili te vražje morske pse, ali nas ponuda i nije baš oduševila. Ne znam što smo mislili da ćemo vidjeti, možda bijele psine?

Popodne u ulici Jordaan je predivno za šetnju jer ima puno renoviranih kućica s vrtovima i izgleda mi kao luksuzniji dio grada. Prepun je malenih specijaliziranih dućana, optika (sva sreća da je bila nedjelja inače bi sigurno kupila blijedoroze okvire u obliku usana), čokoladarnica i veoma je mirno.

Kvart u koji nikako nismo stigli je De Pijp za koji sam čula da je jedan od najboljih u Amsterdamu. Tamo se miješaju različite kulture i nacionalnosti i tamo žive mnogi studenti, umjetnici. Gomila restorančića, barova i popularni buvljak glavna su zabava u ovom kvartu. Hm, nismo bili baš temeljiti ili smo trebali ranije ustajati, tko zna? Popravni.

Buldog coffee shop, Cafe Hans&Grietje

Sve u svemu guštali smo u ljepotama grada, uredno „poredanim“ kućicama, predivnom vremenu koje nas je pratilo gotovo cijelo putovanje. Amsterdam koji ostavlja dojam divljeg i raskupusanog grada, preživjeli smo u nekom svojem filmu. Možda čak i crno - bijelom. Znali smo da nas čeka još tjedan dana šarenog Berlina i još jednom zatvorili kofere.